U povodu Dana maternjega jezika u našoj školi upriličen je niz aktivnosti kojima se, na edukativan, ali i zabavan način, naglasio značaj maternjega jezika – ne samo kao sredstva komunikacije nego i kao važnog dijela čovjekova identiteta te čuvara kolektivnog pamćenja.
U sklopu manifestacije „U susret Danu maternjega jezika“ u goste nam je došla Amela Džinić Isanović, nekadašnja uposlenica naše škole i naša prijateljica, koja već cijelo desetljeće živi u Švedskoj, gdje predaje bosanski jezik i književnost našim mladim generacijama te tako pomaže u očuvanju njihovog identiteta i veza s korijenima. Ni vrijeme ni daljine Ameli nisu prepreka da se stalno vraća u svoj zavičaj i svoju domovinu te širi bosnoljublje, pozitivnu energiju i ljubav prema jeziku, knjizi, čitanju i pisanju, a sve to na jedan, njoj svojstven način – kroz igru i zabavu.
Tako je bilo i ovaj put. Prostor školske biblioteke s čitaonicom bio je premali da primi sve zainteresirane učenike, mahom polaznike literarne, dramske i bibliotečke sekcije, koji su s oduševljenjem učestvovali u interaktivnim igrama, pitali, odgovarali te se tačnim odgovorima i vlastitim stavovima borili za nagrade koje je Amela zdušno dijelila.
Amela je autorica više stručnih djela i priručnika, ali i knjiga koje na slikovit, maštovit i topao način govore o Bosni, njenoj bogatoj historiji i brojnim znamenitostima te na taj način kod najmlađih bude ljubav, ponos i osjećaj pripadnosti, kao i želju da njeguju svoj identitet. Posebno su zanimljive knjige „Dedo vam priča priče o Bosni“, „Nana vam priča priče o Hercegovini“, „Pamti stope“, „Učimo? Ma, ne, igramo se!“, koje sve do jedne, kao dragocjen poklon, krase police naše biblioteke.
Svi smo se uvjerili da uz Amelu, koja nesebično širi energiju, vedrinu i ljubav prema Bosni i bosanskom jeziku kud god da krene, vrijeme brzo prolazi te smo poželjeli da se s ovom ČUVARICOM BOSANSKOG JEZIKA slični susreti češće organizuju. Amela je posjetila i učenike razredne nastave u Centralnoj školi, donijevši i njima radost i male, slatke poklone, a u poslijepodnevnim satima održala je i radionicu za roditelje učenika na temu „Kad ekran zamijeni igru“ (štetni efekti ekranizma i kako se boriti protiv njih), kao i promociju navedenih knjiga.
U sličnom ozračju protekla je i prigodna manifestacija obilježavanja Dana maternjega jezika, čiji je cilj bio istaći značaj očuvanja našega bogatog jezičkog naslijeđa, važnost riječi koja je preživjela i nadživjela stoljeća, odolijevajući različitim nasrtajima, pritiscima i negiranjima. Ta usmena, živa riječ, mnogo prije pojave pisma, prenosila se s koljena na koljeno i nepokolebljivo, prkosno putovala kroz vrtloge historijskih zbivanja karakterističnih za naše životne prostore te do današnjih dana sačuvala kolektivno pamćenje naroda sabrano u usmenoj epskoj i lirskoj književnosti.
Učenici naše škole su sa nastavnicima pripremili prezentaciju o fazama razvoja bosanskoga jezika, pismima i dokumentima, s posebnim osvrtom na Povelju Kulina bana, najstariji diplomatski dokument pisan bosančicom na narodnom, odnosno bosanskom jeziku. Također, na panoima koje su izrađivali prikazani su stećci s natpisima kao vjerni čuvari bosanskog jezika i svjedoci naše pismenosti. Učenici su imali priliku pisati glagoljicom i bosančicom te stikere s napisanim tekstom zalijepiti na predviđeni pano. Na taj način mogli su zaviriti u bogatu historiju i uvjeriti se u kontinuitet pismenosti naših predaka.
Kao vjerni čuvar bosanskoga jezika koji je i danas aktualan istaknuta je sevdalinka, te smo uživali u sevdalinkama koje su izvele učenice naše škole.
Budući da je ove godine, u povodu Dana maternjega jezika, Ministarstvo obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona u saradnji s Filozofskim fakultetom Univerziteta u Tuzli (Odsjek za bosanski jezik i književnost) raspisalo literarni konkurs „Lik Derzelez Alije u pjesmi Derzelez Alija“, proglašeni su najuspješniji radovi i dodijeljene diplome učenicima.
Pošto Dan maternjega jezika promovira višejezičnost i toleranciju te poštovanje drugog i drugačijeg, učenici su nas pozdravili riječima DOBAR DAN na jezicima nacionalnih manjina koje žive u našoj zemlji (njih 17), a također su se predstavili dvoručnom abecedom i znakovnim jezikom, pokazavši koliko vole svoju zemlju i maternji jezik.
Glavna poruka ove manifestacije bila je da mladi ljudi izučavaju i poštuju strane jezike jer, kako je rekao A. Sidran: „Bog je stvorio sijaset jezika da se upoznajemo i zbližavamo“, ali da, prvenstveno, vole, njeguju, izučavaju i čuvaju maternji jezik kako bi ga prenijeli narednim generacijama, jer je maternji jezik čuvar našeg identiteta – naš originalni otisak u mnoštvu kopija.
Iako je obilježavanje ovog važnog datuma prošlo svečano i dostojanstveno, toj lijepoj priči tu nije bio kraj. Naime, literarni rad naše Nedžle Dedić, učenice osmog razreda, na ranije spomenutom konkursu proglašen je najboljim u kategoriji osnovnih škola Tuzlanskog kantona. Nagrada za prvo mjesto Nedžli je uručena 23. februara, na svečanoj akademiji u amfiteatru Filozofskog fakulteta u Tuzli, kojoj su prisustvovali i direktor naše škole Muzijet Kahrimanović te Nedžlin mentor, nastavnica Edina Ahmetović.
Nedžla nas je po ko zna koji put učinila ponosnim i svojim radom, trudom i talentom stekla titulu ČUVARICE BOSANSKOG JEZIKA. Čestitamo Nedžli i želimo joj još mnogo nagrada.
Ova nagrada ujedno je i potvrda kontinuiranog rada na njegovanju maternjega jezika i književnosti te predanosti učenika i nastavnika u očuvanju jezičkog i kulturnog identiteta.
Izvještaj napisala: Edina Ahmetović, nastavnica bosanskog jezika i književnosti
