Povodom obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja, realizovana je radionica sa učenicima VIII 3 razreda, s ciljem podizanja svijesti o značaju mentalnog zdravlja, prepoznavanja i imenovanja emocija, razvijanja sposobnosti izražavanja vlastitih osjećaja te osvještavanja značaja podrške koju učenici mogu dobiti od osoba kojima vjeruju.
Učenici ovog uzrasta suočavaju se s brojnim promjenama i izazovima, zbog čega je važno stvarati sigurno i podržavajuće okruženje u kojem mogu govoriti o svojim osjećajima bez straha od osude.
Opći cilj radionice bio je osnažiti učenike za bolje razumijevanje i očuvanje vlastitog mentalnog zdravlja.
Jedan od ciljeva je bio takode:
- prepoznati i imenovati različite emocije;
- osvijestiti da su sve emocije važne i prihvatljive;
- potaknuti učenike da govore o svojim osjećajima;
- razvijati empatiju i razumijevanje osjećaja drugih;
- prepoznati situacije koje kod učenika izazivaju stres, tugu, ljutnju ili strah;
- osvijestiti vlastite izvore podrške;
- potaknuti učenike da pomoć potraže kada im je potrebna;
- razvijati osjećaj pripadnosti i međusobnog uvažavanja.
Radionica je realizovana kroz razgovor, individualni rad, interaktivne aktivnosti i zajedničku diskusiju.
Na početku radionice učenicima je objašnjeno šta podrazumijevamo pod mentalnim zdravljem i zašto je važno brinuti o sebi, svojim osjećajima i odnosima s drugim ljudima.
Poseban naglasak stavljen je na poruku da traženje pomoći nije znak slabosti, već znak odgovornosti prema sebi.
AKTIVNOST 1 – „KAKO SE OSJEĆAM DANAS?“
Učenici su dobili zadatak da izaberu jednu boju i jedan emotikon kako se trenutno osjećaju, a zatim, ukoliko žele, objasne svoj izbor.
Radni list
KAKO SE OSJEĆAM DANAS?
-SRETAN/NA
-VESEO/LA
-MIRAN/NA
-VOLJEN/A
-RAVNODUŠAN/NA
-ZABRINUT/A
-TUŽAN/NA
-LJUT/A
-Uplašen/A
-UMORAN/NA
-ZBUNJEN/A
-UZBUĐEN/A
Mislim da se tako osjećam zato sto…
Šta bi mi danas pomoglo da se osjećam bolje?
AKTIVNOST 2 – „EMOTIVNI RUKSAK“
Učenicima je predstavljen „emotivni ruksak“ kao simbol svega što svakodnevno nose sa sobom – svojih misli, osjećaja, briga, problema, ali i lijepih iskustava.
Učenici su dobili zadatak da razmisle šta trenutno „nose“ u svom emotivnom ruksaku.
Radni list – MOJ EMOTIVNI RUKSAK
ŠTA NOSIM U SVOM EMOTIVNOM RUKSAKU?
U moj ruksak stavljam:
-Ono što me čini sretnim:
-Ono što me brine:
-Ono što me ljuti:
-Ono zbog čega sam tužan/na:
-Ono čega se plašim:
-Ono na šta sam ponosan/na:
-Ono što mi daje snagu:
Šta bih želio/željela izbaciti iz svog ruksaka?
Šta želim zadržati u svom ruksaku?
Ko mi može pomoći kada je moj ruksak pretežak?
U završnom razgovoru učenicima je objašnjeno da ne moraju sve probleme nositi sami te da je važno razgovarati s roditeljima, nastavnicima, stručnim saradnicima, prijateljima ili drugom odraslom osobom od povjerenja kada osjećaju da im je potrebna podrška.
AKTIVNOST 3 – „STABLO PODRŠKE“
Treća aktivnost bila je usmjerena na prepoznavanje osoba i aktivnosti koje učenicima pružaju osjećaj sigurnosti, pripadnosti i podrške.
Učenici su crtali crtež stabla. Korijenje je predstavljalo ono što im daje sigurnost i snagu, stablo njih same, a grane i krošnja osobe, mjesta i aktivnosti koje predstavljaju njihovu podršku.
RADNI LIST – MOJE STABLO PODRŠKE
KORIJENI
Šta mi daje snagu i osjećaj sigurnosti?
STABLO
Ko sam ja? Koje su moje dobre osobine i snage?
GRANE
Ko su ljudi na koje mogu računati?
Porodica
Prijatelji
Nastavnik/ca:
Stručna osoba
Druga osoba kojoj vjerujem:
LISTOVI
Šta mi pomaže kada mi je teško?
PLODOVI
Šta želim postići, naučiti ili ostvariti?
Zapažanja tokom realizacije:
Učenici su pokazali zainteresovanost za temu i aktivno učestvovali u ponuđenim aktivnostima. Posebno su pozitivno reagovali na rad sa emotikonima i aktivnosti „Emotivni ruksak“ i „Stablo podrške“, koje su im omogućile da na jednostavan i njima blizak način razmišljaju o vlastitim osjećajima i odnosima sa osobama iz svog okruženja.
Kroz diskusiju je uočeno da učenici različite situacije doživljavaju na različite načine te da ne postoji „pogrešna“ emocija. Naglašeno je da je važno prepoznati emociju, razumjeti njen uzrok i pronaći prihvatljiv način njenog izražavanja.
Učenici su također osvijestili da u svom okruženju imaju osobe kojima se mogu obratiti za razgovor i pomoć.
Nakon realizovane radionice učenici su:
- prepoznavali i imenovali različite emocije;
- osvijestili vlastita emocionalna stanja;
- razumjeli da je normalno osjećati različite emocije;
- prepoznali neke od vlastitih izvora stresa i podrške;
- imenovali osobe kojima mogu vjerovati i obratiti im se;
- razvijali empatiju prema osjećajima drugih;
- osvijestili značaj razgovora i traženja pomoći;
- razvijali odgovorniji odnos prema vlastitom mentalnom zdravlju.
Aktivnost sa učenicima je realizovala defektologinja škole, Admira Zejnilović.
